Hrvatski jezik u kontaktu na primjeru slenga

U knjizi je rije¿ o hrvatskome jeziku u kontaktu u slengu, koji se smje¿ta u kontekst hrvatskoga jezika u kontaktu op¿enito odnosno koreliraju se razli¿ite vertikalne razine hrvatskoga jezika na vi¿e näina. Ti se kontakti tumäe i op¿elingvisti¿ki. Pozornost se posve¿uje manje poznatim ili nepoznatim kontaktima, od kojih se jedan mo¿e smatrati slengovskim supstratom, ¿ime se povläi paralela sa stanjem u drugim europskim jezicima. Pozornost se daje i drugim manje poznatim i uo¿ljivim kontaktima u slengu na razli¿itim jezi¿nim razinama, npr. morfolo¿koj ili tvorbenoj, kao ¿to se i isti¿e vänost tih, neleksi¿kih, elemenata u odre¿ivanju isklju¿ivo slengovskih obilje¿ja. U sklopu toga propituje se Filipovi¿eva teorija jezika u kontaktu, koja, prema izlo¿enome, nije univerzalna, ne samo za sve jezike nego i unutar hrvatskoga jezika. Kako se sleng temelji na leksi¿ko-frazeolo¿koj razini i s obzirom na brojnost posu¿enih elemenata (i na drugim razinama), mo¿e ga se okarakterizirati kao idiom hibrid. ¿tovi¿e, uzev¿i u obzir i "unutarnje posu¿enice", nastale prenesenim znäenjem, i neologizme, posu¿enice iz idiolekata, mo¿emo sleng u potpunosti smatrati idiomom nastalim posu¿ivanjem.